Kakvo je jezero Čiče bilo
Jezero Čiče nastalo je u svrhu eksploatacije šljunka 1963. godine te danas površinom od preko 100Ha i dubinom od preko 50ak metara, značajno prelazi preko zakonskih i prirodnih uvjeta eksploatacije.
Od sredine sedamdesetih počinje intenzivna eksploatacija šljunka koji se nalazio ispod samo osamdesetak centimetara humusa. Eksploataciju je organizralo Komunalno poduzeće Velkom koje je na samom rubu istočnog ulaza u Veliku Goricu, tik uz „Zmajevu pistu“, otvorilo rudarsko polje, izgradilo separaciju šljunka i asfaltnu bazu iz koje je idućih pedesetak godina dolazio asfalt kojim su asfaltirane skoro sve gradske ulice i prometnica sela i naselja na području Općine. Na taj način je do 1990. godine nastalo poveće jezero, nazvano Jezero Čiče, koje je davalo šljunak ne samo za potrebe Općine nego i Grada Zagreba pa i regije.
Jezero Čiče – 1979. godine
Već od samih početaka jezero su počeli koristiti stanovnici Velike Gorice, Turopolja i Zagreba te razne sportske udruge a prvenstveno ribolovci i skijaši na vodi.
U sjećanju nam je i Europsko prvenstvo u skijanju na vodi, održano na jezeru Čiče 1979. godine.
Kakvo je jezero Čiče dans
Jezero Čiče danas je rudarsko okno koje predstavlja nemjerljivu opasnost za naselje Novo Čiče, grad Veliku Goricu, ali i cijelu zagrebačku i turopoljsku regiju.
Kao prvo postoji opasnost od urušavanja obala jezera, prvenstveno zbog nekontroliranih dubina iskopa. Velikogorički pročistač voda, Novo Čiče, prometnice oko jezera, ali i stambene kuće i zgrade u Velikoj Gorici u opasnosti su od urušavanja. Upravo smo svjedoci potresa i kakve štete mogu nastati.
Druga opasnost je za podzemne vode, budući da su dubinom iskopa probijeni zaštitni slojevi koji odvajaju podzemne vode od otvorenih vodnih površina. Bacanje otpada u jezero, asfaltne baze, zamuljivanje jezera, samo su neke od otvorenih prijetnji našim zalihama podzemne pitke vode, najvećeg bogatstva kojeg naše Turopolje ima. Da i ne spominjemo da su bazeni pitke vode za opskrbu Velike Gorice i Zagreba udaljeni samo par kilometara od jezera: Črnkovec, Selnica I Kosnica.
Opasnost na koju smo se već navikli je za one koji jezero ipak koriste za kupanje pa smo svjedoci većem broju utapanja u zadnjih par godina.
Deponiji smeća, šute I građevinskog otpada, medicinskog otpada, septičkih jama, stvina i klaoničkog otpada, samo su dio onoga što danas možemo naći u i oko jezera. Jezero koje bi nam trebalo služiti svima i koje bi trebalo biti generator gospodarskog razvoja, danas služi na sram i bruku cijelog Turopolja, sa tendencijom da izazove još veću štetu.
Eksploatacija je prestala na sjeverozapadnom dijelu jezera, ali je iskop ostao potpuno nesaniran, sa nepoznatim dubinama iskopa te permanentnom opasnosti za okolno područje.
Jugoistočni dio jezera i dalje se eksploatira, ali su i ovdje vrlo upitne dubine iskopa te opravdanost i zakonitost relevantnih dozvola.
Grad Velika Gorica 2012. godine donijelo je Urbanistički plan uređenja jezera Čiče te njegovo pretvaranje u sportsko-rekreativni centar, ali se od onda nije napravilo ništa, već jezero i dalje služi samo i isključivo u rudarske svrhe.
Činjenica je jedna: jezero Čiče ogroman je neiskorišteni potencijal za rekreativne, sportske, turističke i ugostiteljske svrhe.
Kakvo jezero Čiče želimo
Jezero Čiče, sa vodenom površinom od preko 100 Ha, svojom lokacijom uz sami centar Velike Gorice I 15 minuta vožnje od Kvaternikovog trga u Zagrebu, predstavlja ogroman potencijal za
1. Rekreativni centar
2. Sportski centar
3. Turizam
4. Ugostiteljstvo
5. Edukaciju
6. Zabava i razonoda
Također želimo da jezero Čiče postane centar turopoljskog vodnog eko-sustava, koji će povezivati jezero sa revitaliziranom rijekom Odrom te obnoviti I lokalne potoke, vodotokove i kanale.
Važeći urbanistički plan uređenja jezera Čiče
Gradsko vijeće grada Velike Gorice još je 2012. Godine donijelo Urbanistički plan uređenja jezera Čiče.
Prema tom planu eksploatacija šljunka na jezeru treba stati te se jezero treba sanirati i preurediti u Športsko – rekreacijski centar jezero Čiče.
Prema tom planu ŠRC jezero Čiče bi trebao imati: rekreacijske zone, sportske terene za 10-tak sportova, sportove na vodi (veslanje, kajak, skijanje na vodi, jedrenje, ronjenje, kite…), ribolov, biciklističku stazu, adrenalinski park, kupalište, vodeni park, bazene, hotel, kamp, kamp na vodi, klupsku zonu, koncertnu zonu, ugostiteljstvo, ponton za hidroavione… i još mnogo toga.
Položaj tog centra i brze prometnice koje vode do njega, brzo bi ga učinile najatraktvnijim sportsko-rekreativnim centrom u Hrvatskoj; centar VG – 5 minuta, Novi Zagreb – 12 minuta, Kvaternikov trg – 15 minuta, Sesvete – 17 minuta, Aerodrom Franjo Tuđman – 8 minuta.
Sve u svemu, preko 1 milijun ljudi bi gravitiralo tom centru, u maksimalno 30 minuta vožnje.
Blizina Sportsko – rekreativnog centra Velika Gorica (5 minuta), omogućio bi spajanje ta dva sportska kompleksa u najveći takav kompleks u ovom dijelu Europe. Daljnji potencijali u razvoju kongresnog turizma, zabavnih parkova, golfa i drugih sadržaja tada dolaze sami po sebi.
Kontaktirajte nas. Uključite se.
Želite se učlaniti u udrugu? Ispunite pristupnicu ovdje.
Kakvo je jezero Čiče bilo
Jezero Čiče nastalo je u svrhu eksploatacije šljunka 1963. godine te danas površinom od preko 100Ha i dubinom od preko 50ak metara, značajno prelazi preko zakonskih i prirodnih uvjeta eksploatacije.
Od sredine sedamdesetih počinje intenzivna eksploatacija šljunka koji se nalazio ispod samo osamdesetak centimetara humusa. Eksploataciju je organizralo Komunalno poduzeće Velkom koje je na samom rubu istočnog ulaza u Veliku Goricu, tik uz „Zmajevu pistu“, otvorilo rudarsko polje, izgradilo separaciju šljunka i asfaltnu bazu iz koje je idućih pedesetak godina dolazio asfalt kojim su asfaltirane skoro sve gradske ulice i prometnica sela i naselja na području Općine. Na taj način je do 1990. godine nastalo poveće jezero, nazvano Jezero Čiče, koje je davalo šljunak ne samo za potrebe Općine nego i Grada Zagreba pa i regije.
Jezero Čiče – 1979. godine
Već od samih početaka jezero su počeli koristiti stanovnici Velike Gorice, Turopolja i Zagreba te razne sportske udruge a prvenstveno ribolovci i skijaši na vodi.
U sjećanju nam je i Europsko prvenstvo u skijanju na vodi, održano na jezeru Čiče 1979. godine.
Kakvo je jezero Čiče dans
Jezero Čiče danas je rudarsko okno koje predstavlja nemjerljivu opasnost za naselje Novo Čiče, grad Veliku Goricu, ali i cijelu zagrebačku i turopoljsku regiju.
Kao prvo postoji opasnost od urušavanja obala jezera, prvenstveno zbog nekontroliranih dubina iskopa. Velikogorički pročistač voda, Novo Čiče, prometnice oko jezera, ali i stambene kuće i zgrade u Velikoj Gorici u opasnosti su od urušavanja. Upravo smo svjedoci potresa i kakve štete mogu nastati.
Druga opasnost je za podzemne vode, budući da su dubinom iskopa probijeni zaštitni slojevi koji odvajaju podzemne vode od otvorenih vodnih površina. Bacanje otpada u jezero, asfaltne baze, zamuljivanje jezera, samo su neke od otvorenih prijetnji našim zalihama podzemne pitke vode, najvećeg bogatstva kojeg naše Turopolje ima. Da i ne spominjemo da su bazeni pitke vode za opskrbu Velike Gorice i Zagreba udaljeni samo par kilometara od jezera: Črnkovec, Selnica I Kosnica.
Opasnost na koju smo se već navikli je za one koji jezero ipak koriste za kupanje, pa smo svjedoci većem broju utapanja u zadnjih par godina.
Deponiji smeća, šute I građevinskog otpada, medicinskog otpada, septičkih jama, stvina i klaoničkog otpada, samo su dio onoga što danas možemo naći u i oko jezera. Jezero koje bi nam trebalo služiti svima i koje bi trebalo biti generator gospodarskog razvoja, danas služi na sram i bruku cijelog Turopolja, sa tendencijom da izazove još veću štetu.
Eksploatacija je prestala na sjeverozapadnom dijelu jezera, ali je iskop ostao potpuno nesaniran, sa nepoznatim dubinama iskopa te permanentnom opasnosti za okolno područje.
Jugoistočni dio jezera i dalje se eksploatira, ali su i ovdje vrlo upitne dubine iskopa te opravdanost i zakonitost relevantnih dozvola.
Grad Velika Gorica 2012. godine donijelo je Urbanistički plan uređenja jezera Čiče te njegovo pretvaranje u sportsko-rekreativni centar, ali se od onda nije napravilo ništa, već jezero i dalje služi samo i isključivo u rudarske svrhe.
Činjenica je jedna: jezero Čiče ogroman je neiskorišteni potencijal za rekreativne, sportske, turističke i ugostiteljske svrhe.
Kakvo jezero Čiče želimo
Jezero Čiče, sa vodenom površinom od preko 100 Ha, svojom lokacijom uz sami centar Velike Gorice I 15 minuta vožnje od Kvaternikovog trga u Zagrebu, predstavlja ogroman potencijal za
1. Rekreativni centar
2. Sportski centar
3. Turizam
4. Ugostiteljstvo
5. Edukaciju
6. Zabava i razonoda
Također želimo da jezero Čiče postane centar turopoljskog vodnog eko-sustava, koji će povezivati jezero sa revitaliziranom rijekom Odrom te obnoviti I lokalne potoke, vodotokove i kanale.
Važeći urbanistički plan uređenja jezera Čiče
Gradsko vijeće grada Velike Gorice još je 2012. Godine donijelo Urbanistički plan uređenja jezera Čiče.
Prema tom planu eksploatacija šljunka na jezeru treba stati te se jezero treba sanirati i preurediti u Športsko – rekreacijski centar jezero Čiče.
Prema tom planu ŠRC jezero Čiče bi trebao imati: rekreacijske zone, sportske terene za 10-tak sportova, sportove na vodi (veslanje, kajak, skijanje na vodi, jedrenje, ronjenje, kite…), ribolov, biciklističku stazu, adrenalinski park, kupalište, vodeni park, bazene, hotel, kamp, kamp na vodi, klupsku zonu, koncertnu zonu, ugostiteljstvo, ponton za hidroavione… i još mnogo toga.
Položaj tog centra i brze prometnice koje vode do njega, brzo bi ga učinile najatraktvnijim sportsko-rekreativnim centrom u Hrvatskoj; centar VG – 5 minuta, Novi Zagreb – 12 minuta, Kvaternikov trg – 15 minuta, Sesvete – 17 minuta, Aerodrom Franjo Tuđman – 8 minuta.
Sve u svemu, preko 1 milijun ljudi bi gravitiralo tom centru, u maksimalno 30 minuta vožnje.
Blizina Sportsko – rekreativnog centra Velika Gorica (5 minuta), omogućio bi spajanje ta dva sportska kompleksa u najveći takav kompleks u ovom dijelu Europe. Daljnji potencijali u razvoju kongresnog turizma, zabavnih parkova, golfa i drugih sadržaja tada dolaze sami po sebi.
